Waking in a hospital bed with no memory of how she got there, Nataša retraces the weeks she and her nine-year-old son spent living in a red Golf 2, hiding from the husband they left and from a city that has no room for them.

Nataša (31) wakes in a hospital bed. A nurse asks her name; a social worker asks what happened. She does not answer. What comes back to her comes back in fragments, and those fragments are the film. Weeks earlier, Nataša leaves her husband Petar, taking their nine-year-old son Uroš with her. She has no money for a deposit and the flat she was promised falls through. Her friend Milica takes them in, but Petar finds the address and starts forcing the door. Rather than put Milica at risk, Nataša moves them into the only space still hers: a red Golf 2. The car becomes a home with rules: where to park so nobody notices, when to run the engine for heat, how to keep a nine-year-old convinced this is temporary. Nataša cleans stairwells for cash, then works as a delivery driver, the car that is their home now carrying strangers' food across the city. Petar never stops. He works through the boy, and when Uroš answers one message their location goes with it. Nataša's goal never grows larger than an address: a door that locks, a rent she can pay. In the hospital, in the present tense, the question is not only how she ended up there, but whether what she built out of nothing survived it.

Budeći se u bolničkom krevetu, bez sjećanja kako je tu dospjela, Nataša se prisjeća nedjelja koje je sa devetogodišnjim sinom provela živeći u crvenom golfu dvojci, skrivajući se od muža kojeg su napustili i od grada u kojem za njih nema mjesta.

Nataša (31) budi se u bolničkom krevetu. Medicinska sestra je pita kako se zove, socijalna radnica šta se dogodilo. Ona ne odgovara. Ono čega se sjeća vraća se u fragmentima, a ti fragmenti su film. Nedjeljama ranije, Nataša napušta muža Petra i sa sobom vodi devetogodišnjeg sina Uroša. Nema novca za depozit, a obećani stan propada. Prijateljica Milica ih prima kod sebe, ali Petar saznaje adresu i počinje da obija vrata. Da ne bi ugrozila Milicu, Nataša ih seli u jedini prostor koji je još njen: crveni golf dvojku. Auto postaje dom sa pravilima: gdje parkirati da niko ne primijeti, kada upaliti motor zbog grijanja, kako devetogodišnjaka održati u uvjerenju da je ovo privremeno. Nataša čisti haustore za gotovinu, a potom radi kao dostavljačica, pa auto koji im je dom sada raznosi tuđu hranu po gradu. Petar ne odustaje. Djeluje preko djeteta, i kada Uroš odgovori na jednu poruku, sa porukom odlazi i njihova lokacija. Natašin cilj nikada nije veći od jedne adrese: vrata koja se zaključavaju i kirija koju može da plati. U bolnici, u sadašnjem vremenu, pitanje nije samo kako je tu dospjela, nego i da li je ono što je izgradila ni iz čega to preživjelo.